AlOooOO ljudi.Evo da se javim nakon punoooooooo dana.Skoro dva mjeseca nisam ništa piso,a nisam ni mogao pisat jer mi prvo nije radi internet,a kasnije nije ni kompjuter(ali kupio sam novi)a onda kasnije mi se nije dalo pisati nista.Ali evo sada ga napokon pišem(eto tako nemam što radit).Za one koji ne znaju život i nije tako loš.Ovega ljeta radio sam kao stražar,sbog sranja sam dobio nečasni otpust(vecinom su bile krive Karla i MArtina....................ma salim se)i da karli rečem javila mi se Martina iz Zagreba.U školi je zabavno većinom isti ljudi,dosadni i pijani profesori.Kad smo vec kod pijanih ono u petak u Lazaretima ispricavam se Hani,Romani i svima ostalima koje sam pobaco po podu ili ih grlio ili ih nenamjerno spuco šakom....jos jednom sorry..........i hvala svima koji su me castili a pogotovo Čokiju.Sada sam ovdje mislio napisati ono (neki vec znaju sto) ali necu tega i mene brukati......................................................................................................................................................................A sada posto mi se neda vise pisati pozdravljam .....Mara ,Vlaha,Benića,DArija,KArlu,Romanu,JOsipu,Martinu,Kevu,Tunu,ZOvka,Šutala,Iva,Sulu,Penda,Peru,Duki............1Rs.....i linđo..........i sve ostale.....i trebam reci da cemo Pendo ,Šutalo,mozda TUNa ,Dario ako kupi elektricnu osnovat grupu..ali o tome vise u sljedecem postu koji ce biti za otprilike mjesec dana.......a do tada mi ostavite puno komentara......................................................................

Evo da samo nesto napišem u ovom post..........život je totalna koma....jedino ne znam u kojem smislu..............evo stavit cu vam viceva i nekakvih prica pa kada budem imao sto pametnije za napisat pa cu mozda napisati....tko zna......ljudi ....pusa....ne znam zasto to uopce pišem ...pozZZzz

VICEVI

Za vrijeme granatiranja u Sarajevu za vrijeme rata setali Mujo i Haso gradom. Odjednom je pocelo granatiranje i
oni se sakrise u nekakav podrum odakle su vidjeli ulicu. Odjednom grnata pogodi IFOROV transporter i
IFOROVCI poginuse. Jednom od njih je iz dzepa virila neka novcanica i rece Mujo Hasi: "De Haso, odi i izvadi
mu onih sto maraka iz dzepa". Nakon kratke prepirke i uvjeravanja da je zivot vrijedniji od sto maraka ode Haso
i vraca se sav bijesan psujuci i cijepajuci onu novcanicu. Mujo ga upita sta mu je a Haso odgovori: "Pu, picka
mu materina lopovska, kako ga nije stid nosati falsifikate po gradu!" Pita ga Mujo "O kavim se falsfikatima radi,
a Haso odgovori: "Gdje si vidio sto maraka sa tri nule!"

Setaju Mujo i Haso Minhenom i traze Fatu, koja se izgubila. Setaju tako i vicu: " Faatoo! Faatoo!"
Kad nailazi Slovenac pa rece:
- "Sto ste tako nekulturni, pa se derete na ulici? I ja sam izgubio Mojcu, pa sam lijepo otisao u policiju i dao im
njen opis:
Visoka oko 180, duga crna kosa, izrazito plave oci, izrazenije grudi, duge noge..."
Na to ce Mujo:
- "Jebo ti Fatu, ajmo mi Haso traziti Mojcu!"

1. Zasto plavusa odlazi ljetovati na mrtvo more?
Zeli se upoznati s mumijama.

2. Zasto je plavusa pala kroz prozor?
Glacala je zavjese.

3. Zasto je plavusa otisla spavati u cipelama?
Sinoc je sanjala da je stala na cavao.

4. Koliko ima viceva o plavusama?
Nema nijedan , sve je istina !

5. Zasto plavusa nosi sal dok se igra na kompjuteru?
Jer su joj otvoreni windowsi !

6. Zasto plavusa ima rijetke stidne dlake ?
Na autoputu trava ne raste !

7. -Šta je rekla plavuša kad su je pitali dali je skoro mjenjala vodu u ribljem akvariju?
-Ne, još nisu popile ni staru.

8. Zasto plavusa polijeva djete s vrucom vodom?
Pravi caj od majcine dusice !

9. Zasto plavusa nosi mrezaste hulahopke?
Cuva ribicu da ne pobjegne !

10.-Što radi plavuša kad cvrsto drži ruke preko ušiju?
-Pokušava zadržati misao.


Procitajte ovo..............

Trnoguzica


U noći s petka na subotu kad se ulicama Mostara isparava alkohol iz neobuzdanih mladih tjela, a iz automobila se sve one trake po cesti čine nekako drugačije, ponekad su i po dvije na mjestima gdje je prije bila samo jedna.

Da sve nebi bilo sirovo kakvo ustvari i jeste napisat ću još da je te noći puni mjesec podsjećao na hostiju koja gotovo da se kotrljala prema pepelu ovih zemaljskih duša zagrcanih u grijehu. Iako obečašćena samim pogledom na tlo hrlila je da obasja svaki mračni kutak iz nebeskih ruka.

Duša mi je iscjeđena od prividnih andjela i ostavljena da se suši tu na zemlji, prazna duša, ali vidite to je moja duša i volim je. Čovjek tako lako klone, suviše lako i tako često.

Moram proživjeti svoj život, govorio sam sebi tražeći utjehu u bilo čemu. Ne mogu ga izbjeći baš tako lako, baš kao što ni vjetar ne može izbjeći grane o koje se umorno vješa, lomi ih i diže, ali i dalje puše i bori se, ponekad sam sa sobom, ali bori se...

Želim napisati pjesmu o usamljenosti, ali ništa mi ne pada na pamet i papir vječno ostaje prazan i usamljen baš kao što sam i ja bez ijednog slova na sebi.

Šarali su po meni, pisali bajke i ispisali ih do kraja, bar kako oni to misle, zgužvali me i bacili što dalje lagajući na taj način dalje samo sebe.

Možda ne sada, ali njihova želja je ustvari da se negdje skrase, uspjeli su, u mojoj su glavi.

Ova noć s petka na subotu kao i mnoge druge noći bile su njihovo utočište. Želio sam ih, ali sada bih radije da ih nema i da me puste na miru, da sam opet samo prazan list, pa makar i usamljen, ali samo prazan jer biti išaran i usamljen je kao biti komad mesa u coca coli, već do ujutro si iskomadan.

Tako lutajući u mislima i ne razmišljajući kuda me to moje noge vode, našao sam se na jednom od jebodroma svoga grada, većina automobila se ljuljala, škripala i stenjala dok je jedan na samoj ćoši stajao mirno sa upaljenim svijetlom unutra. Nastavio sam hodati ne obazirući se na ostale automobile i unutra sam vidio jednu djevojku kako drži neupaljenu cigaretu u ustima i traži upaljač po automobilu. Ja sam u džepu imao kutiju cigareta, ali sam također bio bez upaljača, bio sam toliko slobodan da pokucam na prozor od automobila.

"Ćao, vidim tražiš upaljač?"

"Da, jel imaš ti vatre?" upitala me pomalo se smješkajući, valjda je slutila da će napokon uspjeti zapaliti toliko željenu cigaretu i ispuniti automobil dimom.

"Ne, i meni treba da pripalim, zašto ne upališ automobil i izvadiš taj upaljač iz automobila?"

"Koji upaljač, tražila sam ga, ali sam ga izgubila" bila je malo grublja, jer je mislila da od mene nikakve koristi.

"Ma ne taj upaljač, nego onaj što dođe u autu" nisam znao kako se to stručno zove, ako se uopće ikako zove. Ušao sam u automobil zamolio je da upali, što je ona i uradila, ali u laganoj nevjerici. Pritisnuo sam ono dugme na kojem je nacrtana cigareta sa dimom, dugme se vratilo, izvadio sam ga i pripalio cigaretu prvo njoj, pa zatim i sebi.

"Joj, koja sam ja glupača" nasmijala se i udarila po čelu.

Krenuo sam van, ali me zadržala i rekla da ispušim cigaretu unutra te da je vani skroz hladno. Prihvatio sam i ostao.

Dim se dizao i lijepio za krov automobila, bili smo dva putnika bez pravca koja su sjedila u nijemom automobilu bez kretnje. Nismo ni slutili da upravo u svemu tome sahranjujemo našu samoću, na jebodromu našeg grada.

U krugu svoga oka, ispod nervozne kože vrebala ja glad za likom te osobe što sjedi kraj mene. Glad mi otima dodir, glad mi uzima dušu, da se hvatam za zemlju i da mi je svega dosta, da krenem i zalupim vratima. Silna glad ne da mi mira, to nije igra za jednog to je igra za nas. Pogledala me u trenutku pauze od uvlačenju dima i upitala kako se zovem.

"Darko, a ti?"

"Jelena, drago mi je. Super je ovako kad ti netko pomaže ispuniti prostor dimom, osjećaš da se tvoj dim spaja s nečijim tuđim" rekla je to onako sigurno, pomalo me zbunivši tom rečenicom.

"Pa da, dvoje je uvijek bolje nego jedno" rekao sam to pomalo glupasto, u nedostatku riječi koje sam u tom trenutku mogao smisliti.

"Ne, baš uvijek" rekla je zagonetno...

"Zašto ne? Pa evo da nas sada nije bilo dvoje vjerovatno ne bi ni pušili ove cigarete" evo ga, sad sam bar mrvicu pametniji, mislio sam.

"Pa ustvari upravu si, i meni je sada lakše, samo valjda moraš biti s nekim tko ti odgovara" očito ju je nešto tištilo.

Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto. Zbog onog tko nam ga izvadi ostatak života provedemo trgajući drugima njihova srca. Jer moramo nekako ostati živi. Tražim ono čega nema.
Kakav li svijet stanuje u njenom srcu, da mi bar Bog podari još malo vremena da medovinom riječi podmazujem san sav zaronjen u njen pokret.

Osjećao sam se dobro na prednjem sjedištu golfa dvice dok je pored mene sjedila Jelena i dok smo skupa pušili cigare i nastavljali priču o našim životima, koji su se eto u ovom trenutku isprepleli.

Zaključili smo skupa jedno, a to je da je život gozba, ali da opet mnogi umiru od gladi baš kao što smo i mi radili sve do večeras. Ne želimo gledati, jer ako gledamo izgubimo kontrolu nad životom kojeg tako nesigurno držimo rukama. I zato, da bismo se mogli probuditi, ono što nam je najpotrebnije nije energija, ni snaga, ni mladost, čak ni velika inteligencija.

Ono što nam je najpotrebnije je spremnost da naučimo nešto
novo. Mogućnost da se probudimo razmjerna je količini istine koju možemo prihvatiti bez bježanja od nje. Koliko toga smo spremni prihvatiti? Koliko toga što držimo vrijednim smo spremni izgubiti, a da ne bježimo?
Koliko smo spremni razmišljati o nečemu što ne poznajemo?
Prava reakcija je strah. Ali ne bojimo se nepoznatog. Ne možemo se bojati onoga što ne poznajemo, nitko se ne boji nepoznatoga. Ono čega se zaista bojimo je gubitak onoga što nam je poznato. To je ono čega se bojimo.

Vrijeme nosi zaborav kažu, i skida s kože tragove kao vatom puder,a sjećanja blijede do prozirnog traka
nečijeg oka ili lica, njihov vlasnik bila je Jelena.

U trenutku sam pružio ruku do nje, stavio joj dlan na obraz i osjetio toplinu. Primakao se i zadržao se u kutu njenih usana protrnuvši. Valjda konačno učim biti čovjekom, slijedila me je, ljubili smo se strastveno, poljupcima smo brisali gorčinu onog još maločas usamljenog dima.

"Želim da me jebeš u guzicu !!!" Izgovorila je kao da mi naređuje, dok mi je u isto vrijeme drhtala na rukama.

Skidali smo odjeću sa sebe munjevitom brzinom, bacali je svuda po autu, istovremeno spuštajući siceve. Okrenula mi se leđima, a ja sam je polako pripremao za sve. Skupljao sam sokove sa njene vagine primičući ih anusu. Uzeo sam penis u ruku i mazao ga tim istim sokovima. Željno me je iščekivala, a kada sam napokon utonuo među njene zrele butove zastenjala je sa zadovoljstvom izmješanim malom količinom slatkog bola.

Raspustila je kosu i rekla mi da je uhvatim, čupao sam je, a ona se hvatala za moje noge rukama gurajući me čitavog u sebe. Nedugo zatim svršili smo obadvoje i srušili se po sicu, prvo je pala ona, a zatim ja po njoj.
Sklonio sam se dopuštajući joj da se ustane, sjeli smo zatim svak na svoju stranu, a ja sam nam ponovo pripalio cigarete.

"Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukca. Ali, možda je to zbog toga jer sam ja divlji i ne razumijem. Buka djeluje samo kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari, blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen jer sve živo dijeli jednak dah - životinja, biljka, čovjek. Čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad." završio sam priču


Sve sam joj to rekao tu večer, a ona me nije pitala o čemu ja to kvragu sada buncam, samo me slušala i zadovoljno pušila cigaretu.


"Svaki je dan jedan mali život, svako buđenje i ustajanje – jedno malo rođenje, svako svježe jutro – jedna mala mladost, a svako lijeganje i spavanje – jedna mala smrt." odgovorila je mirno.

Dočekali smo tako zoru u razgovoru, ona me zatim odvezla kući i poželjela da se ponovo vidimo.

Poslije te večeri, nijedna druga nije protekla u usamljenosti, jednostavno nismo dali ničemu drugom da nas zaokuplja osim nas samih.

Jelena je zatrudnila iako smo stalno upražnjavali analni sex i to nas je pomalo čudilo , međutim obadvoje smo bili jako sretni i jedva smo čekali da nam se rodi naše djete.

Napravili smo malu proslavu povodom rođenja naše preslatke curice koju smo nazvali Marina, te smo na tu proslavu zovnuli neke naše rođake od kojih je gle čuda bilo najviše estradnih ličnosti.

Pozvali smo Miu Martinu, Maria Drmaća (Huga i hugolinu), Josipa Bilaća te Ivanu i Danijelu iz Divljih ruža.

Međutim zaboravili smo pozvati Jeleninog rođaka Kristijana Božu Čarapinu ili skraćeno KBČ koji je jedno vrijeme bio i ravanatelj Međunarodnoga festivala zabavne glazbe Melodije Mostara.

Svima nam je bilo lijepo i zabavljali smo se, Mario Drmać je svima nabacivao peticu, Mia Martina otpjevala svoju neponovljivu sa 17 možeš sve, Josip Bilać je plijenio pozornost ženskog dijela publike sa svojim stihovima kao što su "Nestat će so u morskoj pjeni, ali nikad ti u meni", Ivana i Jeleni je stalno nešto, a tako falilo, a tako trebalo. Odjedanput kao grom iz vedra neba, na vratima se pojavio KBČ koji je bio izbezumljen od bjesa, oko usta mu se stvarala neka čudna pjena.

"Božo, neka šta ti je, smiri se radi djeteta" govorila je Jelena vidno prepadnuta i iznenađena njegovom pojavom.

"Šta da se smirim, ja sam u Mostaru ko što je Oliver u Splitu, kako mene niste zvali" izgovorio je razočaranim, ali glasnim tonom koji nas je sve plašio.

"Neka Božo, izvini, Jelena je pod stresom, razumljivo je da se nije mogla svakoga sjetiti" pokušavao sam smiriti novonastalu situaciju.

"Šta sjetiti, zar se mene treba sjetiti, ja sam na sceni već preko 20 godina. Sjetiti ćete se vi mene, sjetiti itekako kada vam na 18 Marinin rođendan ona dođe uplakana i kaže vam da je vozila automobil po gradu i čula na radiju pjesmu "Dođi da vidiš dođi da se diviš" te da ju je taj glas hipnotizirao i vodio u nepoznato, doći će vam uplakana na vrata, neću vam otrkriti sve, jer želim da vas to izjeda 18 dugih godina."

KBČ je nakon te prijetnje otišao i nije se više vraćao, nas svih je bilo strah jer znali smo da je KBČ utjecajna osoba u gradu.

Na Marinin 18 rođendan pokušali smo joj objasniti da je Božo dolazio na njenom rođenju i da je svašta nešto prijetio, međutim ona se na to nije obazirala i samo se nasmijala rekavši nam da ne trebamo biti praznovjerni.

Prijetnja se na našu žalost ostvarila, Marina se vratila sva u suzama, rekla nam je da je odjednom čula muziku na radiu, te da je bila jednostavno hipnotizana, vozila se do neke kuće u cimu u kojoj je bio neki goli mladić. Ona se okrenula te ju je on jebao u stražnjicu, a zatim uzeo mašinu za tetoviranje i na jednoj polutci napisao trnoguzica.

Ja i Marina smo zatim pokušali naći tu kuću u cimu, ali kući nije bilo ni traga !!!

Evo ljudi kako odavno nisam nista normalno piso....a eto da se i to dogodi........
Ljudi život je totalno sjeban ...naravno to svi znamo....evo sada sam se vratio sa posla i crkava kao inače....jućer smo bili na LOkrumu .....skakali sa nekog konopca u mrtvo more a ja se prosuo...haha....i još sam izmislio neku igru kada se vrtiš na konopcu ....i ondaa svi stranci to isto pokušavali ali jbg.......neide im.......neznam o ćemu ču još pisat pa eto vas ...pozZzz

Click Here to get this from FreeFlashToys.com!

Ha ha kako je ovo smiješno.....

Ovo smo mi u skladištu od straže

Duky

Benić

Pere

Vlaho

Moj brod koji sam sam napravio

I smijesne slike i čudni auti

YO PeoPle,stavio ovaj post samo za zajebanciju.....
a vIdIti će te i zasto



E pa ovo sam ja mozda nisam bas dobro ispo,ali me mozete popravit tako
sto mozete crtati po meni......


Click Here to get this from FreeFlashToys.com!

Pa i nisu lose osim sto su twins......aaaaaaaa




E pa ovaj je sigurno nesto veliko ugledao!!!!



A tko ih nebi volio imati....zar nisu predivni_

image hosting

Dragi judi
stize iz sela nova prica
Vama koji ste propustili
zadnju epizodu krimića.
Sve se oni momenat zbivat počelo
kad se pero ponovo
vratio u selo
Zelio je od tog dana
da postane lola,
pa je otvorio firmu `Klanac`
I nabavio nova kola.
Usput dizo tegove i uzimao proteine
Nedugo nakon toga
opljacko par radnji Ine
Ulago je pare na Golfa
vozača i hip hop
Pa se cijela klupica
preko njega navukla na dop.
Svi su mu nabili kamate,
nije vraćo dug
Vise mu niko nije bio drug
al' zarada je bila cista
Ivo ga se odreko
preko Dubrovačkog lista l
On nije mario,
imo je love pune vreće
Gajbu pive, oko sebe
playboy-evog vozača koji je pjan svako veče
Hitali su ga i oni s babine peče.
Ali je poremetio tijek,
kad se našo na platnju kako glavni đek.
pa naredi da likvidiraju Vlaušu i šeša,
Kad su mu se počeli u biznis mješa
Osim toga, jos je
imo veliko breme
Cinkali su ga sto nije htio
vratit pare na vrijeme
S lisicama na rukama
dok je krocio kroz selo nekidan
znao je, sjebo ga je
nitko drugi nego Božo Ban.


Vratija se Pere
Di je bia?
Vratija se noćas,
Di se krija?
Kažu da je solde ukra
Kažu da je pia
Kažu da je nastotine judi prevarija.


Zelite li saznati zasto se
ne isplati biti zlocest
Tada pazljivo slusajte nastavak price

Kad mu je bilo dosta lepoglavskih dana
pobjego je i svratio do Berana
tamo se nalokavo rumom,
Kuci se vraćo drumom,
al' samo po pištolj i pušku,
Prica si u bradu,
da ce šeša zgazit ko krusku,
Slomit mu njusku,
stuć mu klio,
Pa će znat s kim se zakačio.
Zno je da ga se svi u selu plašu
Pa je pošo namlatit i Vlaušu.
Poso je do na more
da se dogovori s vicom za sredi kamare.
Prije nego ode vlauši slomit' noge
pošo je u selo zaimat kilo droge.
Al' je tamo bila atmosfera prava
kala zinga se već čula trava.
Pitao se, di ima po kile
Al' pretpostavljo je di
Kraj bijele kuće ispod platnja
kod našega Lije.
Tu je repetiro oružje
Misleci da od njega
jos netko nesto krije,
Zabrijo na agresivu,
popio još koju pivu,
i u zahodu ga bacio na konobaricu Olivu.
Bana je ubio lako,
nezna ni sam kako,
htio je svima ispricat'
da je ovaj kako plako i suze lio
Al' nazalost nije stigo,
jer su mu na vrata zakucali Ivota i Silvio.
Odveo ga je efbiaj
a Stanka mahala baj, baj.
Preko potocica snjega, nasred katačinog brijega
Sad je opet u zatvoru
a sve zbog loseg alter-ega


Vratija se Pere
Di je bia?
Vratija se noćas,
Di se krija?
Kažu da je solde ukra
Kažu da je pia
Kažu da je nastotine judi prevarija.


Djeco, učite na tudjim greskama,
A ako mislite da je tu kraj,
grdno se varate

Ako me pitate, kako glasi poruka dana
Ne pokusavajte sve
Što čujete od Boža Bana.
Ne cinite sve lose
sto i vasi u selu,
Nemojte ogovarat pera
i njegovu fameju cijelu
Stavljat' ih na net,
da dobiju zivcani slom
Na stranicu www.pržijaner.com
Spavajte pravednim snom,
ne radite sve sto vam kazu
Ne vjerujte osobama koje lazu.
Ne pitajte Stanku
gdje se skriva,
Nezna ni ona sama,
Đe on biva.
Ne pitajte ni za pare Stanku
jer su one odavna sjele na glavnu srpsku banku.
Nije lijepo mahat pištoljem
I pokazivat takve hobije
radi samo jedne doživotne robije.
Do sljedeceg slusanja
vrijeme ce nam brzo proc'
Zato ostanite dobri,
dragi judi, laku noc.


Vratija se Pere
Di je bia?
Vratija se noćas,
Di se krija?
Kažu da je solde ukra
Kažu da je pia
Kažu da je nastotine judi prevarija.

image hosting

blog Layouts

image hosting

image hosting

blog Layouts

Nije mi se dalo nista pisat pa sam samo stavio malo slika.Sve vas puno volim i pozdravljam?????